Trening Ultra Figaro na Atlantiku

Trening Ultra Figaro na Atlantiku Danas smo, makar za danas imali zadnje radove na brodu. Uspjeli smo skoro sve dovršiti, upaliti motor i marendat dok su englezi sa Artemisa s dva Figaroa i Irac, All Irish, bili spremni. U marini je zujao West 30 čv i nije nam bilo svejedno, ali pomalo smo se navikli na Atlantsku stvarnost u Veljači. A i ja sam naučio jedan trik nakon već nešto provedenog vremena ovdje, West ili NW je ovdje najstalniji vjetar, uglavnom lijepog vremena i kad zuji u marini 30 čv, vani je najviše 20 čv i nema straha. Lijepi, veliki val koji izgleda gadno, ali je zapravo mekan i uživancija je po njemu jedrit…



U jednom trenutku se pojavio i Vincent – opaki Figarist, koji je jednom čak jedrio na ACI match raceu u Splitu iz vremena kad sam bio direktor te regate. Prošle godine sam mu pred La Solitaire posudio i svoja kolica-vazi, i objasnio je, jače je nego po prognozi, ali nema previše oblaka i refula iz njih, a vani je slabije nego ovdje kod Tabarlya. Predio za vezove regatnih brodova se naziva po najslavnijem Francuskom jedriličaru, pa prema tome požuri na more i isprobaj se sa Tommy-ima kako u žargonu zovu Engleze.
Nije mu baš i nekakav komentar, baš ovdje prije nekoliko mjeseci, dok smo jedrili Tour de Bretagne prevario ga je never, ostao je previše pod spinkerom i slomio jarbol…

Isplovili smo kao munje ili još bolje sjena modrim Engleskim Figaroima iz grupe Artemis i Ircu s kojim smo već neko vrijeme dobri prijatelji, mali mi, mali oni – Irci .., s tom razlikom da iza njega stoji svatko tko u Irskoj proizvodi nešto dobro, destilerije whisky- a, Dubarry, nekakve IT firme i slično. Dečko ima dobru podršku i ovo mu je već treća sezona, čak je i bolji od Engleza s kojima trenira, a ima Francuskog trenera…

Moj veliki prijatelj, jedriličar, ovoga puta u ulozi trenera Ravi Copic – Đomba, sa mnom na brodu, kao moja sjena, nevidljiv, snima konkurenciju i brod utrimavamo identično. Ide bolje, puno ne zaostajemo… Da nam je još neko novije jedro umjesto starih polovnih…

Ide dobro, zaostajemo malo, ali kao stari rutineri koji bolji repiket i evo nas među njih, 20 čv u orcu držimo se. Sam moram promijenit flok, mijenjaju Englezi, ne ide mi loše, stari sam ja krstašlija, ostajemo u điru.., Natrag se odlučujemo prije njih, lipo je bit uz kraj.., ipak smo na Atlantiku i moram čuvat Đombu.

Naš dobri Duh u Lorientu Isabela Joschke čuvena Ministica koja pomaže, logistički je naredila najmanje 15 pojlabandi i da će od Irca doznat ako smo zabušavali, i da li smo je slušali. Nema druge, pojlabandajem sam na 20 čv , i mučim se – borba sa tangunom, ja put njega, on od mene… Đomba se smije, ali Ultra Figaro sve podnosi, mene i Oceanski valove… Sve OK – nema Karamele od spinakera, sve sam bolji, Irac prolazi kraj nas, ima odličan spinaker.

Na Tour de Bretagne je zujao u krmu oko mene i Damira… I pojlabandaje sa lakoćom, Đomba ga snima i ispravlja me, i meni ide bolje.., uff umoran sam, bove od kanala i ulaz u porat su blizu, plima, oseka, kurent cca 4 milje, ali idu Dušmani pa idemo i mi do same tvrđave ulaz sa spinom, onda na flok, nema motora. Jedva čekam da uđemo i da se odmorim… i upalim motor…

Bilo je dobro, prvi trening s konkurencijom i bez dogovora. Za njih to je „Nedjeljni„ lagani ritam, za mene i Đombu doživljaj, završilo se OK… Moram još puno učit, ali i ulagati u brod. Ne znam šta je gore, ovo drugo vjerojatno…

Večera je brzo spremna. Đomba radi kupus sa krumpirima, ja pečem meso, malo crnog vina i na spavanje. Sutra je novi dan i zove 10 čv više nego danas. Pitat ću Vicenta šta ćemo i javit se Isabelli da prokomentira prognozu, nema rizika, Veljača je i to na Atlantiku…

Pozdrav svima
Đomba i Emil

P. S. Slike neki drugi dan, potrošili smo baterije na kameri snimajući konkurenciju.., ali imate filmić od četvrtak prosjek 30 čv, najjače izmjerili 37:

)